Tumač pojmova

 

Adolescencija je razdoblje razvoja i odrastanja čovjeka. Označava prijelaz iz djetinjstva u odraslo doba i uobičajeno traje od 15. do 20. godine života. Odlikuje konsolidiranjem mentalnog života, kristalizacijom stavova i mišljenja, a posebno racionalnim mentalnim sazrijevanjem.

Adultni (adultum), odrasli, zreliji, stariji.

Aerobna tjelesna aktivnost, pri čemu se energija za pokretanje mišića dobiva se u biokemijskim reakcijama u kojima se tvari iz hrane razgrađuju uz pomoć kisika. Aerobna aktivnost odnosi se na prisutnost kisika. Tjelovježba je vremenski dugotrajnija, ali nižeg intenziteta. Hodanje, trčanje, biciklizam, plivanje, planinarenje i sl. su aerobne aktivnosti (v. poglavlje 3.)

Akutne komplikacije šećerne bolesti, (v. poglavlje 7.). Akutan (acutus), nagao, oštar (početak bolesti).

Albumin, mala bjelančevina, često se prvi gubi u mokraći - mikroalbuminurija.

Alergija (imunološka preosjetljivost), imunološka reakcija protiv organizmu stranih tvari pri kojoj dolazi i do oštećenja vlastitih tkiva. Limfoproliferativne bolesti, novotvorine limfnog i hematopoetskog sustava, nepoznatog uzroka i ponašanja.

Alfa(α)-stanice gušterače, tip stanica Langerhansovih otočića gušterače koje proizvode hormon glukagon.

Aminokiseline, osnovni elementi za izgradnju bjelančevina (proteina) u organizmu, od kojih su neki hormoni. Inzulin je proteinski hormon koji se sastoji od 51 aminokiseline.

Anamneza, skup bolesnikovih navoda i podataka o preboljelim, sadašnjim i obiteljskim bolestima, o životnim prilikama i navikama. Prethodi pregledu bolesnika.

Antihipertenzivi (antihipertenzivna sredstva), sredstva za liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzije). (v. poglaavlje 13.)

Aorto-koronarno premoštenje (aortokoronarna skretnica, eng. aortocoronary bypass), kirurška metoda liječenja koronarne bolesti srca u svrhu revaskularizacije ishemijskog područja miokarda nastalog suženjem ili začepljenjem neke od grana koronarnih žila srca.

Ateroskleroza, proces nakupljanja masnoća na stijenkama arterija koji dovodi do smanjenog protoka krvi do tkiva i organa, što npr. može izazvati srčani i moždani udar te gangrenu nogu. U osoba sa šećernom bolešću češće nastaje ateroskleroza.

Autoantitijela, protutijela protiv vlastitog organizma. Stvaraju se procesom autoimunizacije i odgovorna su za pojavu autoimunih bolesti. U ovom procesu nastaje oštećenje i smrt ciljnih stanica.

Autoimune bolesti, nastaju kao posljedica pretjerane reakcije imunološkog sustava protiv tvari, organizama i tkiva normalno prisutnih u tijelu. Danas postoji preko 40 ljudskih bolesti klasificiranih kao sigurno ili vjerojatno autoimunog porijekla.

Autonomna neuropatija, (v. poglavlje 8.)

Beta(β)-stanice gušterače, tip stanica Langerhansovih otočića gušterače koje proizvode hormon inzulin.

Bjelančevine (proteini), su uz vodu, najvažnije tvari u tijelu. Od prvenstvenog su značenja za rast i razvoj svih tijelesnih tkiva. Građene su od dvadesetak različitih aminokiselina, međusobno povezanih poput karika u lancu. Redoslijed i broj tih karika određuje specifične karakteristike svake bjelančevine.

C peptid, (v. poglavlje 5.)

Cirkulacija (optok krvi), kružno strujanje krvi u zatvorenom sustavu srca i krvnih žila (srčanožilni ili kardiovaskularni sustav). Funkcija sistemske cirkulacije je da svim stanicama organizma donosi sve potrebno za njihovu funkciju (prehrambene tvari, kisik i dr.) i da iz njih odnosi metaboličke otpadne tvari (ugljični dioksid i dr.).

Činioci (faktori) rizika, sve ono što povećava vjerojatnost obolijevanja od neke bolesti. Debljina (pretilost) je faktor rizika za dijabetes tipa 2. Dijabetes, povišeni kolesterol, pušenje i visoki krvni tlak faktori su rizika za srčani udar.

Dehidracija, smanjenje količine tjelesne vode. Može nastati zbog jakog proljeva ili povraćanja, smanjenog uzimanja vode, jakog znojenja (npr. kod dugotrajne vrućice) ili prekomjernog mokrenja u šećernoj bolesti.

Diabetes mellitus(šećerna bolest), naziv diabetes uvodi se u 2. stoljeću n.e. prema grčkoj riječi diabainein što znači prolaziti, jer je uočeno da se kod bolesnika  tekućina ne zadržava u tijelu već samo prolazi kroz njega (pojačano mokrenje). Oznaka mellitus dodaje se u u 11.   stoljeću prema ovoj latinskoj riječi koja znači med (sladak kao med), pri čemu se misli na slatkoću mokraće koju već davno opažaju hinduski liječnici iz 400.– 500.g. prije n.e.

Dijabetička ketoacidoza (DKA), akutna komplikacija šećerne bolesti kada je šećer u krvi povišen uz pojavu ketona (acetona) u krvi i mokraći. Osoba s ketoacidozom prekomjerno žeđa i mokri, koža i usta su joj suhi, disanje ubrzano i otežano, puls slab i ubrzan, ima vrtoglavicu, mučninu, povraćanje i bolove u trbuhu. Vjerojatnost nastanka DKA povećana je kad je regulacija glukoze u krvi loša tijekom neke druge akutne bolesti. Neliječena DKA može dovesti do kome pa čak i smrti.

Dijagnoza, je postupak kojim se definira bolest ili patološko stanje. U tom procesu liječnik se rukovodi simptomima i znakovima bolesti. Simptomi su  tegobe koje sam bolesnik primjećuje, dok znakove bolesti liječnik uočava na pacijentu.

Dijeta, propisani način života, način prehrane propisan od liječnika, potpuno ili djelomično uzdržavanje od jela zbog bolesti. Dijetna prehrana obično predstavlja prilagođavanje prehrane nekoj bolesti tako da uz podmirenje kalorijskih i nutritivnih potreba pripomogne u liječenju.

DOWN sindrom (trisomija 21), je najčešći genetski poremećaj koji nastaje uslijed viška kromosoma 21 ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela. Taj poremećaj spriječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta.

Dvanaesnik (duodenum), početni dio tankog crijeva, koji započinje na izlaznom dijelu želuca. Smješten je u gornjem desnom dijelu trbušne šupljine. Ima oblik potkove u čije je udubljenje uložena glava gušterače.

Ekcem, kožna promjena (dermatitis), obilježen pojavom crvenila, mjehurića, svrbeža, perutanja i zadebljanja kože. Postoje akutni i kronični ekcemi.

Energija, sposobnost tijela da obavi rad, tj. da svlada silu na nekom putu (mehanička energija). Jedini izvor energije koju čovjek može upotrebljavati za obavljanje svojih funkcija je kemijska energija u prehrambenim tvarima.

Energijske potrebe pojedinca, jednake su unosu energije hranom, koji je u ravnoteži s energijskom potrošnjom, a pri tome su sastav tijela, tjelesna masa i razina tjelesne aktivnosti u skladu s dugoročnim zdravljem.

Epidemija, nagli porast obolijevanja od neke bolesti među stanovništvom određenog područja u kratkom vremenskom razdoblju.

Epidemiologija, znanost o epidemijama, koja istražuje pojavu, razvoj i kretanje masovnih bolesti, njihovo suzbijanje i općenito proučava odstupanja od zdravlja u ljudi u nekoj zajednici tako što utvrđuje činioce koji uzrokuju i uvjetuju pojavu bolesti, pri čemu se koriste brojni zdravstveni statistički pokazatelji.

Fiziološki, normalan, u granicama normale.

Gen, osnovna jedinica naslijeđa. Geni su načinjeni od DNA (deoksiribonukleinske kiseline), tvari koja prenosi osobine poput boje kose i očiju s jednog naraštaja na drugo. Geni mogu prenijeti sklonost (predispoziciju) ka šećernoj bolesti s roditelja na dijete. 

Glikemija, razina (koncentracija) glukoze u krvi koja se izražava u mmol/L . Glikemiju povisuju: uzimanje obroka, osobito obroka bogatog ugljikohidratima, hormoni adrenalin i glukagon (akutno) te kortizol i hormon rasta (kronično). Glikemiju snizuju: gladovanje i inzulin.

Glikogen, polisaharid (složeni ugljikohidrat - polimerizirana glukoza). Pohranjuje se u jetri i mišićima i može se razgraditi u glukozu procesom glikogenolize i osloboditi u krvotok za potrebe mozga, srca i mnogih drugih organa.

Glikogenoliza, razgradnja glikogena do glukoze. Glikogenolizu potiče hormon glukagon (u jetri) i adrenalin (u jetri i mišićima), a koči inzulin.

Glikozurija, nalaz glukoze u mokraći. Nastaje kad je razina glukoze u krvi iznad 10 mmol/L (bubrežni prag za glukozu) u slučaju šećerne bolesti.

Glomerularna filtracija, predstavlja jedan od mehanizama stvaranja mokraće u bubezima. To je proces koji se odvija u glomerulima a sastoji se u tome da se plazma filtrira kroz membranu glomerula. U krvnoj žili ostaju krvne stanice, proteini i većina tvari manjih od proteina (šećer, voda, elektroliti, lijekovi i slično).  Isfiltrirani sadržaj se „prerađuje“ u tubulima i bubrežnim kanalićima kako bi se stvorila finalna mokraća.

Glukagon, hormon iz alfa (α) – stanica Langerhansovih otočića, jednolančani polipeptid građen od 29 aminokiselina, koji podiže razinu glukoze u krvi razgradnjom jetrenog glikogena procesom glikogenolize.

Glukokortikoidi, hormoni kore nadbubrežne žlijezde, kortizol i kortizon, luče se u velikim količinama u fizičkom i psihičkom stresu i imaju veliki učinak na metabolizam. Zbog povećane glukoneogeneze (stvaranja glukoze) i smanjenog iskorištavanja glukoze u stanicama nastaje hiperglikemija.

Glukoneogeneza, stvaranje glukoze u metaboličkim procesima iz tvari koje nisu ugljkikohidrati, odnosno iz piruvata, aminokiselina i glicerola. Odvija se poglavito u jetri i služi za održavanje razine glukoze u krvi u stanjima gladovanja ili pojačane tjelesne aktivnosti.

Glukoza (dekstroza, grožđani šećer), bijela kristalična tvar koja čini znatan dio cjelokupne biosfere. Osim u slobodnom stanju, dolazi u obliku derivata u svim stanicama svih organizama i polimerizirana (celuloza, škrob, glikogen, dekstrani, pululan, kurdlan). Stanice iz kemijskih veza glukoze preuzimaju energiju glikolizom. Glukoza je glavni izvor energije iz hrane za sve stanice. Većina stanica ne može koristiti glukozu bez pomoći inzulina.

Gušterača (pankreas), žlijezda s vanjskim (egzokrinim) i unutarnjim (endokrinim) lučenjem priključena probavnom sustavu. Smještena je u gornjem dijelu trbušne šupljine iza želuca i dvanaesnika. Egzokrini dio izlučuje brojne enzime važne za probavu bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Endokrini dio, Langerhansovi otočići, izlučuje hormone inzulin i glukagon.

Hiperglikemija, visoka koncentracija glukoze u krvi.

Hiperinzulinemija, stanje pojačanog lučenja i koncentracije inzulina u krvi.

Hipertenzija, visoki krvni tlak.

Hipoglikemija, niska koncentracija glukoze u krvi.

Hipolipemici, sredstva za liječenje hiperlipidemije (povišene razine masnoća u krvi). Postoje mnogi hipolipemici različitih mehanizama djelovanja, a svi se uzimaju na usta.  

Hormon rasta (somatotropin), hormon prednjeg režnja hipofize, potiče rast tijela djelujući na sve stanice organizma. Smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama pa nastaje hiperglikemija.

Hormoni, kemijske tvari s vrlo snažnim učinkom u malim količinama. Većinom se stvaraju u specifičnim endokrinim žlijezdama iz kojih se izlučuju izravno u krv (unutarnje lučenje) i djeluju na udaljene stanice (ciljne stanice).

Hranjive tvari (nutrijenti), tvari koje organizam apsorbira iz hrane u probavnom sustavu, a služe za nadoknadu potrošene energije, izgradnju organizma i regulaciju metabolizma (mijene tvari). Hranjive tvari se dijele na makronutrijente i mikronutrijente.

Humani inzulin, analozi humanog inzulina, inzulinska pumpa (v. poglavlje 5.)

Idiopatski, koji je nastao sam po sebi, bez poznatog uzroka.

Imunološki sustav, je sustav stanica, tkiva i organa koji štiti organizam od napada stranih mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica i parazita), njihovih kemijskih tvari (toksina) te vlastitih izmjenjenih (npr. tumorskih) i istrošenih stanica. Organi i tkiva sustava su razmješteni po čitavom organizmu, a stanice koje sudjeluju u imunološkim reakcijama mogu migrirati. Organi imunološkog sustava su koštana srž, timus i limfni čvorovi. Razlikuje se nespecifična, prirođena imunost i specifična, stečena imunost (stečena aktivno ili pasivno, prirodnim ili umjetnim putem).

Imunost, sposobnost organizma da se odupre djelovanju stranih tvari. Može biti urođena i stečena tijekom života, nespecifična prema bilo kojoj stranoj tvari ili specifična, usmjerena samo prema jednoj određenoj tvari.

Incidencija (pojavnost), kvocijent broja novih dijagnosticiranih slučajeva neke specifične bolesti u nekom određenom razdoblju (brojnik), u odnosu na broj osoba u određenoj populaciji u kojoj se bolest pojavljuje (nazivnik). To se obično izražava kao broj slučajeva na 1 000 ili 100 000 na godinu. Taj se broj može izraziti kao dobno ili spolno specifičan ili kao specifičan za bilo koju značajku populacije.

Infarkt miokarda (srčani udar), je posljedica potpunog prekida dotoka krvi koronarnoj (srčanoj) arteriji ili njezinim granama. Najčešće nastaje naglo, akutno zbog tromboze koja začepi lumen koronarne arterije ili njeznih grana i dovede do infarkta.

Infekcija, prirodno zbivanje u kojemu se patogeni "uzročnici", mikroorganizmi, nastanjuju i množe u domaćinu, makroorganizmu i pritom  mogu izazvati njegovo oštećenje te njegovu upalnu i opću reakciju. Ako pritom nastaje poremećaj zdravlja, govori se o infektivnoj bolesti. Virusna infekcija, infekcija izazvana virusima.

Inzulin, proteinski hormon izgrađen od dva lanca polipeptida, sastavljenih od 51 aminokiseline, koji proizvode beta (β) – stanice Langerhansovih otočića gušterače, neophodan za unos glukoze iz krvi u stanice.

Inzulinska rezistencija, smanjena osjetljivost staničnih receptora na inzulin.

Juvenilan (juvenilis), mlad, mladenački

Kalij (znak K), kemijski element u ununutarstaničnoj tekućini važan u provodljivosti živaca, za funkciju mišića, osmolalnost tekućina, hidrataciju, enzimske reakcije u metabolizmu glikogena i dr. Koncentracije u krvi: 3,6 – 5,6 mmol/L. Dnevna potreba je oko 1 g, a većinom se može osigurati  iz biljne hrane.

Kalorija (znak cal), zastarjela jedinica topline, ali često još uvijek u uporabi kao kao mjera za energiju sadržanu u hrani. Jedna kalorija (1 cal) jednaka je količini energije koja je potrebna za povišenje temperature 1 grama vode za 1°C. Kako je kalorija mala jedinica, u praksi se koristi 1000 puta veća jedinica – kilokalorija (znak kcal). U SI sustavu mjera, jedinica za energiju je joule (znak J), odnosno kilojoule (znak kJ). 1 kcal = 4,186 kJ

Kardiovaskularne bolesti (srčanožilne bolesti), su bolesti srca i krvožilnog sustava, a glavne kliničke manifestacije se mogu podijeliti na one koje zahvaćaju: srce i srčani krvožilni sustav – koronarna (ishemična) bolest, mozak i moždani krvožilni sustav  – cerebrovaskularna bolest i donje udove – okluzivna bolest perifernih arterija.

Ketoni – ketonska tijela (aceton), nastaju uglavnom u jetri kao produkt razgradnje masti, posebno u gladovanju i kod šećerne bolesti. U šećernoj bolesti zbog nedostatka inzulina tjelesne stanice ne mogu iskorištavati glukozu kao izvor energije pa prelaze na druge izvore, pri čemu ketoni – acatoctena kiselina i beta-hidroksimaslačna kiselina služe kao dobar energijski izvor (osobito srčanom mišiću i bubrezima). Iz organizma se izlučuju mokraćom –  acetonurija, ketonurija, a disanjem samo aceton. Povećanje ketona u krvi može dovesti do acidoze (v. dijabetička ketoacidoza). Mjerenje vrijednosti ketona u krvi i mokraći služi za kontrolu regulacije šećerne bolesti.

Klinička slika, skup svih znakova bolesti, poremećaja ili stanja bolesnika.

Kolesterol, trigliceridi (v. dalje i poglavlje 3.)

Koma, stanje slično dubokom snu iz kojeg se bolesnik ne može probuditi. Jako visoke i niske koncentracije šećera u krvi dva su od mnogobrojnih uzroka kome.

Kontraindikacija, sklop okolnosti zbog kojih su određeni terapijski ili dijagnostički postupci nepoželjni jer bi pogoršali stanje bolesnika ili ga ugrozili.

Kontrainzularni hormoni (antagonisti inzulina), hormoni koji koče djelovanje inzulina. Kateholamini, (adrenalin, noradrenalin i dopamin), su derivati aminikiseline tirozina. Djeluju kao hormoni ili neurotransmiteri. Stvara ih srž nadbubrežne žlijezde i postganglijski završeci simpatičkog živčanog sustava.

Koronarna bolest (bolest srčanih arterija), smanjen protok krvi kroz srčane (koronarne) arterije kao posljedica suženja zbog ateroskleroze. U tom slučaju srčani mišić nije dovoljno opskrbljen krvlju što može prouzročiti srčani udar. U osoba sa šećernom bolešću povećan je rizik od koronarne bolesti.

Kortikosteroidi (kortikoidi, adrenokortikalni hormoni, hormoni kore nadbubrežne žlijezde), skupina steroidnih hormona (aldosteron, kortizol, androgeni) koje izlučuje kora nadbubrežne žlijezde (endokrina žlijezda smještena iznad gornjeg pola bubrega).

Kronične (kasne) komplikacije šećerne bolesti, (v. poglavlje 8.). Kroničan (chronicus), dugotrajan.

Krvna plazma (plazma), tekući dio krvi koji preostaje nakon centrifugiranja krvi u kojoj je sprječeno zgrušavanje. Venska plazma, plazma venske krvi. Vrijednost GUK-a određuje se laboratorijski isključivo iz uzorka  venske plazme,  jer su jedino takvi nalazi usporedivi.

Krvni tlak, snaga tlaka krvi na stijenke arterija. Kod krvnog tlaka 120/80, gornja brojka znači sistolički tlak, maksimalnu snagu tlaka na arterije u vrijeme otkucaja srca. Donja brojka je dijastolički tlak, minimalna snaga između otkucaja. Visok krvni tlak koji se ne liječi može izazvati srčani i moždani udar (v. poglavlje 13.)

Langerhansovi otočići, dio tkiva (endokrina žlijezda) gušterače čije beta (β) - stanice izlučuju hormon inzulin, a alfa (α) – stanice hormon glukagon.

Makronutrijenti, su hranjive tvari čijom se razgradnjom organizmu osigurava potrebna energija. To su ugljikohidrati, bjelančevine i masti (v. poglavlje 2.)

Masne kiseline, (v. poglavlje 2.)

Međunarodna dijabetička federacija (eng. International Diabetes Federation, IDF) je globalni zastupnik prava osoba sa šećernom bolešću i u uskoj je svezi sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, SZO. Krovna je udruga nacionalnih saveza osoba sa šećernom bolešću, koja udružuje laike i zdravstvene djelatnike u zajedničkom interesu – poboljšanju zdravlja svojih članova.

Membrana stanica (stanična membrana), obavija citoplazmu izvana i čini granicu između unutrašnje sredine stanice i stanične okoline. Funkcija membrane: selektivna propustljivost, transport tvari, sjedište antigena i receptora, mjesto međustaničnih spojeva, povećanje aktivne površine stanice i kretanje.

Metabolizam (mijena tvari), naziv za kemijske reakcije kojima tijelo koristi hranu za dobivanje energije ili za stvaranje novih stanica i u kojima se stanične komponente razlažu na jednostavnije tvari i otpadne produkte. Osnovni potrošak energije organizma koji fizički i psihički miruje je bazalni metabolizam.

Mikronutrijenti, su elementi bez energijske vrijednosti, a u prehrani su potrebni u vrlo malim, ali životno važnim količinama. Mikronutijenti su vitamini i mineralne tvari (v. poglavlje 2.)

Mikrovaskularne i makrovaskularne komplikacije šećerne bolesti, retinopatija, nefropatija, neuropatija (kronične komplikacije š.b. (v. poglavlje 8.)

MODY  (Maturity Onset Diabetes of the Young), se odnosi na bilo koju od nekoliko nasljednih tipova šećerne bolesti izazvane mutacijom autosomno dominantnog gena (spolno neovisnog, tj. nasljednog od bilo kojeg roditelja), kod koje nastaje poremećaj funkcije beta-stanica gušterače. Simptomima i kliničkom slikom nalikuje na dijabetes tipa 2, koji nastaje u djece i mladih.

Mol (znak mol), jedinica za množinu (količinu tvari) u međunarodnom sustavu jedinica (SI). Razina (koncentracija) glukoze u krvi izražava se u mmol/L (milimoli u litri).

Monosaharidi (jednostavni šećeri), su jednostavni ugljikohidrati koji se ne mogu razložiti na manje jedinice. Razlikuju se po broju ugljikovih - C atoma u molekuli. Monosaharidi su glukoza, fruktoza i galaktoza.

Mortalitet (smrtnost), izračunava se kao i incidencija, gdje je brojnik broj smrtnih slučajeva u određenoj populaciji u određeno vrijeme, najčešće u godini dana. Ukupna smrtnost je broj svih smrtnih slučajeva bez obzira na uzrok i uobičajeno je da se izražava kao broj smrtnih slučajeva na 1 000, dok je smrtnost koja je posljedica neke određene bolesti broj smrtnih slučajeva samo od te bolesti i uobičajeno je da se izražava na 100 000. Populacija može biti definirana na bazi spola, dobi ili bilo koje druge značajke. Smrtnost se ne smije zamijeniti s rizikom od smrtnog ishoda bolesti.

Moždani udar (cerebrovaskularni inzult), u pravilu nastaje oštećenje djelića moždanog tkiva zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom (trombom), koji prekida cirkulaciju ili zbog pucanja krvne žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu.

Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću (CroDiab), osnovan je 2000-te godine s ciljem unaprjeđenja zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću, utvrđivanja prevalencije i incidencije šećerne bolesti i njenih akutnih i kroničnih komplikacija, praćenja morbiditeta i mortaliteta, te osnovnih kliničkih pokazatelja na nacionalnoj razini. Prijava je od 2004. godine obavezna za sve liječnike primarne i sekundarne zdravstvene zaštite koji u svojoj skrbi imaju osobe sa šećernom bolešću.

Normoglikemija, normalna razina glukoze u krvi.

Nutritivna gustoća namirnica, izražava količinu  nutrijenata po jedinici energije (1000 kcal). Namirnice visoke nutritivne gustoće osiguravaju unos velikih količina mikronutrijena (vitamina i minerala) s malim unosom kalorija. Obrnuto, namirnice  niske nutritivne gustoće obiliju kalorijama s malo mikronutrijenata.

Omega-3 masne kiseline, višestruko nezasićene masne kiseline koje sadržavaju dvije ili više dvostrukih veza u molekuli. To su alfa-linolenska (ALA), eikozapentaenska (EPA) i dokozaheksaenska kiselina (DHA). Bogati izvori ALA su laneno ulje i sjemenke, sojino zrno, repičino ulje i orasi, a izvori EPA i DHA su isljučivo riba i neka morska hrana (poglavito plava morska riba – srdela, skuša, tuna te haringa, losos i sl.).  Dokazano je da omega-3 masne kiseline (EPA i DHA) snižavaju trigliceride u krvi, ali ne i ukupni kolesterol.

Oralni hipoglikemici, oralni hipoglikemizantni lijekovi, (v. poglavlje 4.)

Oštećena tolerancija glukoze, je stanje poremećaja metabolizma koje nastaje zbog neosjetljivosti stanica na inzulin (inzulinske rezistencije), a pojavljuje se nekoliko godina prije nastanka šećerne bolesti (predijabetes). Klinički pokazatelj je povišena razina glukoze (hiperglikemija) natašte i/ili nakon obroka u točno utvrđenim granicama. Predstavlja visok rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti.

Polidipsija, pojačana žeđ i pijenje tekućine, najčešći simptom šećerne bolesti kad je šećer u krvi povišen.

Polipeptidi, su peptidi koji se sastoje od deset ili više aminokiselina. Svojstva polipeptida su uvjetovana tipom i rasporedom aminokiselina od kojih je sastavljen. Peptidi, su skupina organskih spojeva koja sadrži dvije ili više aminokiselina (istih ili različitih) povezanih peptidnom vezom.

Polisaharidi (složeni  šećeri), skupina ugljikohidratnih spojeva koja se sastoji od polimeriziranih monosaharida (v. monosaharidi ). Uloga u organizmu im je različita, od pričuve hranjivih tvari (v. glikogen), potporne uloge u stanici i tijelu do posebnih zadaća kao imunološke i tvorbe sluzi.

Poliurija, često mokrenje, veoma čest simptom šećerne bolesti kada je šećer u krvi povišen.

Postprandijalni, koji nastaje nakon obroka hrane, nakon jela.

Predijabetes, je stanje poremećaja metabolizma u kojem je razina glukoze u krvi povišena, ali još uvijek ne toliko da bi stanje klasificirali kao šećernu bolest.

Pretilost (gojaznost, adipositas), pretjerano nakupljanje masnog tkiva u tijelu zbog povećanja broja masnih stanica ili njihovog povećanog volumena. Posljedice dovode do različitih kliničkih manifestacija bolesti, a može biti zahvaćen svaki organ. Smrtnost pretilih osoba daleko je veća nego u osoba normalne tjelesne mase. 

Prevalencija je omjer u čijem je brojniku broj oboljelih ili broj osoba koje pokazuju određene promjene u danoj populaciji u točno određenom trenutku (trenutna prevalencija), odnosno tijekom određenog vremenskog razdoblja (periodna prevalencija), neovisno o tome kada su bolest ili promjena nastupile. U nazivniku je broj stanovnika u promatranoj populaciji.

Prevencija, sprječavanje, predusretanje (bolesti), (v. poglavlje 14.)

Prijevremeni porođaj (prerani porođaj, partus praetemporarius), koji se zbiva prije konca 37-og tjedna, odnosno 259-og dana trudnoće. Uzrokuju ga mnogi činioci s majčine i djetetove strane, a rezultira rađanjem nedonošenog djeteta, koje je često niske porođajne mase (2500 g).

Proteinski hormoni, su informacijske biomolekule koje se izlučuju iz jednih, a utječu na funkciju drugih stanica. Hormoni djeluju samo na stanice s odgovarajućim hormonskim receptorima.

Proteinurija, bjelančevine u mokraći. Velika količina bjelančevina u mokraći ukazuje na oštećenja bubrežnih glomerula i rani je znak oštećenja zbog šećerne bolesti – dijabetička nefropatija .

Protutijela (antitijela), bjelančevine koje tijelo proizvodi kako bi se zaštitilo od stranih tvari. Antitijela se mogu razviti i protiv injiciranog inzulina i dovesti do alergijske reakcije ili omesti njegovo djelovanje. Antitijela usmjerena protiv beta (β)-stanica koje proizvode inzulin u gušterači mogu imati ulogu u nastanku dijabetesa.

Receptori (stanični receptori), su bjelančevine u staničnoj membrani ili unutrašnjosti stanice koje reagiraju s aktivnim tvarima kao što su hormoni (inzulinski receptori) i lijekovi.

Retinopatija, nefropatija (v. poglavlje 8.)

Simptom, patološka tjelesna ili duševna promjena, obilježje, pokazatelj neke bolesti ili poremećaja koji je bolesnik sam opazio i koji ga najčešće dovede k liječniku.

Sindrom (syndroma), skup simptoma ili znakovi koji su istodobno prisutni, koji se istodobno javljaju.

Spontani pobačaj, neželjeni gubitak trudnoće prije 24. tjedna trudnoće, odnosno gubitak ploda težine manje od 500 g. Uzroci mogu biti od strane ploda (više od 70% slučajeva) zbog kromosomskih anomalija ili štetnih vanjskih utjecaja i od strane majke.

Srčanožilni sustav, (kardiovaskularni sustav), organski sustav kojega čine srce i krvne žile. Kroz srčanožilni sustav odvija se krvni optok (cirkulacija) i to veliki (sistemski, periferni), koji provodi krv po cijelom tijelu i mali (plućni).

Stanica, osnovna strukturna jedinica svih dijelova tijela. Na primjer, slične stanice okupljene zajedno tvore mišić. Sve stanice rabe glukozu kao izvor energije i u većini slučajeva potreban je inzulin da dovede glukozu u stanicu.

Stres, (adaptacijski sindrom, opći), skup nespecifičnih općih reakcija organizma na štetne podražaje. Uzroci (stresori) uz specifične učinke mogu imati i nespecifične učinke, tj. dovesti organizam u stanje stresa koji ima sljedeće stadije: alarmna reakcija, šok i protušok, i rezistencija ili iscrpljenje, čije posljedice mogu biti bolesti adaptacije.

Svjetska zdravstvena organizacija, SZO (eng. World Health Organization, WHO) posebna je organizacija Ujedinjenih naroda koja djeluje kao koordinirajuće tijelo međunarodnog javnog zdravstva. Sjedište joj je u Ženevi u Švicarskoj. SZO su osnovali UN 7. travnja 1948. godine (Svjetski dan zdravlja).

Ugljikohidrati, (v. poglavlje 2.). Masti, (v. poglavlje 2.).

Ulkus (ulceracija), duboka zagnojena rana na površini tijela, čir, vrijed. U osoba s dijabetesom često se javlja na stopalima.

Vitrektomija, operativno sječenje patološkog supstrata zajedno s tkivom staklastog tijela oka te odstranjivanje tih masa iz oka. Primjenjuje se zbog različitih indikacija, a često u šećernoj bolesti u osoba s proliferativnom retinopatijom i krvarenjem u staklasto tijelo.

Zatajivanje bubrega (kronična renalna insuficijencija), je klinički sindrom koji je obilježen propadanjem nefrona (nefron je temeljna funkcionalna jedinica bubrega), što dovodi do prestanka svih temeljnih funkcija koje bubreg obavlja.

Znakovi bolesti, pokazatelji nekog poremećaja koje opaža liječnik, a ne bolesnik.

Žlijezde, organi specijalizirani za funkciju lučenja (sekrecije). Endokrine žlijezde (ž. s unutarnjim lučenjem), proizvode i krvnim optokom šalju kemijske signale, ili hormone, drugim organima. Gušterača sadrži endokrinu žlijezdu, Langerhansove otočiće. Egzokrine žlijezde (ž. s vanjskim lučenjem), luče sekrete na slobodnu površinu na kojoj djeluju.