Energijske potrebe i preporučeni dnevni energijski unos (1)

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO): Energijske potrebe pojedinca jednake su unosu energije hranom, koja je u ravnoteži s energijskom potrošnjom, a pri tome su sastav tijela, tjelesna masa i razina tjelesne aktivnosti u skladu s dugoročnim zdravljem. One omogućavaju održavanje ekonomski nužne i socijalno poželjne tjelesne aktivnosti. Za trudnice, dojilje i djecu energijske potrebe uključuju energiju potrebnu za stvaranje novog tkiva ili dojenje.

Izvori energije za ljudski organizam su ugljikohidrati, masti i bjelančevine iz hrane. Energija iz hrane oslobađa se u procesima metabolizma pri čemu se dio energije koristi za obavljanje funkcija nužno potrebnih za održanje života (disanje, rad srca i mozga), a dio kao pogonsko gorivo za rad, odnosno kretanje. Veći dio stvorene energije iz hrane – 75% oslobađa se u obliku topline, a manji dio u rad – 25%. 

Energijske potrebe čovjeka mogu se izračunati ili izmjeriti uz pomoć nekoliko metoda. Energijske potrebe pojedinca ovise o potrošnji energije. Ukupnu dnevnu energijsku potrošnju čine potrošnja energije u mirovanju, termički učinak hrane i termički učinak tjelesne aktivnosti.

Najveća i najkonstantnija komponenta dnevne energijske potrošnje je potrošnja energije u mirovanju, odnosno bazalni metabolizam (eng. Basal Metabolic Rate - BMR), koji se definira kao minimalna energijska potrošnja pojedinca. Udio potrošnje energije u mirovanju iznosi 60-75% dnevne energijske potrošnje. 

Bazalni metabolizam je najmanja količina energije koja je potrebna da bi se u normalnom stanju održale temeljne životne funkcije budnog organizma (disanje, rad srca i mozga). Od mišićnih djelatnosti jedino je održavanje mišićnog tonusa uključeno u bazalni metabolizam. Već miran, uspravan stav zahtjeva povećanje potrošnje energije za 10%. Svaka osoba ima različit bazalni metabolizam što ovisi o dobi, spolu, veličini i sastavu tijela, prehrambenim navikama, genetskoj predispoziciji, tjelesnoj temperaturi i dr. Kako bismo saznali nečiji BMR, mjeriti bi se trebalo odmah nakon buđenja i prije ikakve aktivnosti, što je nepraktično, stoga se gotovo uvijek mjeri potrošnja energije u mirovanju, odnosno vrši procjena energijske potrošnje izračunom iz jednadžbi. U primjeni je nekoliko različitih jednadžbi za procjenu energijske potrošnje, kojima se u ovom tekstu nećemo posebno baviti. Naime, u planiranju dnevnih energijskih potreba koristiti ćemo se jednostavnom i lako primjenjivom metodom koja se temelji na Indeksu Tjelesne Mase – ITM (eng. Body Mass Indeks – BMI).

Komponenta dnevne energijske potrošnje koja najviše varira je potrošnja energije za tjelesnu aktivnost i može iznositi 100 kcal za vrlo neaktivnu do 3000 kcal za vrlo aktivnu osobu. Udio potrošnje energije za tjelesnu aktivnost iznosi u prosjeku 15 do 30% ukupne dnevne energijske potrošnje.

Termički učinak hrane se odnosi na povećanje energijske potrošnje nakon konzumiranja hrane, a potrebna je za apsorpciju, transport, pohranu i metabolizam hranjivih tvari. Ovisi o omjeru makronutrijenata u obroku, jer se njihov metabolički trošak razlikuje, a najveći je za bjelančevine, 15-30%. Udio potrošnje energije za termički učinak hrane iznosi oko 10% dnevne energijske potrošnje. Dodatna energija troši se u slučaju bolesti ili ozljeda, o čemu treba voditi računa prilikom izračuna potrebnog unosa hrane ili visokoenergijskih gotovih pripravaka. 

*Tablica 1. Procjene dnevnih energijskih potreba prema spolu i dobi za tri razine tjelesne aktivnostia (u kcal). Izračunate vrijednosti predstavljaju energijske potrebe za održavanje ravnoteže energije, a određene su prema spolu i dobi za tri različite razine tjelesne aktivnosti. Energijske razine se izmjenjuju za vrijednosti od približno 200 kcal i dobivene su uporabom jednadžbe Medicinskog instituta Američke akademije znanosti (Institute of Medicine)

		Razina tjelesne aktivnosti b,c,d
Spol	Dob (godine)	Sjedelačkab	Umjerena c	Aktivnad
Djeca	2–3	1000	1000–1400e	1000–1400e
Žene	4–8 9–13 14–18 19–30 31–50 51+	1200 1600 1800 2000 1800 1600	1400–1600 1600–2000 2000 2000–2200 2000 1800	1400–1800 1800–2200 2400 2400 2200 2000–2200
Muškarci	4–8 9–13 14–18 19–30 31–50 51+	1400 1800 2200 2400 2200 2000	1400–1600 1800–2200 2400–2800 2600–2800 2400–2600 2200–2400	1600–2000 2000–2600 2800–3200 3000 2800–3000 2400–2800

 

^aPrikazane energijske razine se temelje na procjeni energijskih potreba (Estimated Energy Requirements – EER), koje su po izvještaju Medicinskog instituta  Američke akademije znanosti, 2002. o dnevnom referentnom unosu makronutrijenata (DRI), izračunate prema dobi, spolu i razini tjelesne aktivnosti za pojedine standardne veličine. Standardna veličina prema IOM (Institute of Medicine), temelji se na medijanu (srednjoj vrijednosti) visine i težine za dob iznad 18 godina i medijanu visine i težine za visinu koja daje ITM (Indeks Tjelesne Mase ili BMI) od 21,5 za odrasle žene i 22,5 za odrasle muškarce.

^bSjedelački način života znači vrlo laganu tjelesnu aktivnost, u skladu s uobičajenom svakodnevnicom.

^cUmjerena aktivnost je način života koji uključuje tjelesne aktivnosti poput svakodnevne šetnje duljinom od 1,5 do 5 km dnevno intenzitetom od 2,5 do 5 km na sat, kao dodatak svakodnevnoj laganoj aktivnosti.

^dAktivna razina pretpostavlja način života koji uključuje razinu tjelesne aktivnosti ekvivalentnu pješačenju dužem od 5 km dnevno, intenzitetom od 5 do 7 km  na sat, kao dodatak svakodnevnoj laganoj aktivnosti.

^eEnergijske razine se mogu prilagođavati različitim potrebama u ovisnosti o dobi unutar istih skupina. Djeci i adolescentima rastu energijske potrebe s godinama života. Odraslima se smanjuju energetske potrebe s godinama starosti.

*DIETARY GUIDELINES FOR AMERICANS, 2005, TABLE 3. Estimated Calorie Requirements (in Kilocalories) for Each Gender and Age Group at Three Levels of Physical Activity^a