Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO): Energijske potrebe pojedinca jednake su
unosu energije hranom, koja je u ravnoteži s energijskom potrošnjom, a pri
tome su sastav tijela, tjelesna masa i razina tjelesne aktivnosti u skladu s
dugoročnim zdravljem. One omogućavaju održavanje ekonomski nužne i socijalno
poželjne tjelesne aktivnosti. Za trudnice, dojilje i djecu energijske potrebe
uključuju energiju potrebnu za stvaranje novog tkiva ili dojenje.
Izvori energije za ljudski organizam su
ugljikohidrati, masti i bjelančevine iz hrane. Energija iz hrane oslobađa se u procesima
metabolizma pri čemu se dio energije koristi za obavljanje funkcija nužno
potrebnih za održanje života (disanje, rad srca i mozga), a dio kao pogonsko
gorivo za rad, odnosno kretanje. Veći dio stvorene energije iz hrane – 75% oslobađa
se u obliku topline, a manji dio u rad – 25%.
Energijske potrebe čovjeka mogu se izračunati ili izmjeriti uz pomoć nekoliko metoda. Energijske potrebe pojedinca ovise o potrošnji energije. Ukupnu dnevnu energijsku potrošnju čine potrošnja energije u mirovanju, termički učinak hrane i termički učinak tjelesne aktivnosti.
Najveća i
najkonstantnija komponenta dnevne energijske potrošnje je potrošnja energije u mirovanju, odnosno bazalni metabolizam (eng. Basal Metabolic Rate - BMR),
koji se definira kao minimalna energijska potrošnja pojedinca. Udio potrošnje
energije u mirovanju iznosi 60-75% dnevne energijske potrošnje.
Bazalni metabolizam je najmanja količina energije koja je potrebna
da bi se u normalnom stanju održale temeljne životne funkcije budnog organizma
(disanje, rad srca i mozga). Od mišićnih djelatnosti jedino je održavanje
mišićnog tonusa uključeno u bazalni metabolizam. Već miran, uspravan stav
zahtjeva povećanje potrošnje energije za 10%. Svaka osoba ima različit bazalni
metabolizam što ovisi o dobi, spolu, veličini i sastavu tijela, prehrambenim
navikama, genetskoj predispoziciji, tjelesnoj temperaturi i dr. Kako bismo
saznali nečiji BMR, mjeriti bi se trebalo odmah nakon buđenja i prije ikakve
aktivnosti, što je nepraktično, stoga se gotovo uvijek mjeri potrošnja energije
u mirovanju, odnosno vrši procjena
energijske potrošnje izračunom iz jednadžbi. U primjeni je nekoliko
različitih jednadžbi za procjenu energijske potrošnje, kojima se u ovom tekstu
nećemo posebno baviti. Naime, u planiranju dnevnih energijskih potreba
koristiti ćemo se jednostavnom i lako primjenjivom metodom koja se temelji na
Indeksu Tjelesne Mase – ITM (eng. Body Mass Indeks – BMI).
Komponenta dnevne energijske potrošnje koja najviše varira je potrošnja energije za tjelesnu aktivnost i
može iznositi 100 kcal za vrlo neaktivnu do 3000 kcal za vrlo aktivnu osobu. Udio potrošnje energije za tjelesnu
aktivnost iznosi u prosjeku 15 do 30% ukupne dnevne energijske potrošnje.
Termički
učinak hrane se odnosi na povećanje energijske potrošnje nakon konzumiranja hrane, a
potrebna je za apsorpciju, transport, pohranu i metabolizam hranjivih tvari. Ovisi
o omjeru makronutrijenata u obroku, jer se njihov metabolički trošak razlikuje,
a najveći je za bjelančevine, 15-30%. Udio
potrošnje energije za termički učinak hrane iznosi oko 10% dnevne energijske
potrošnje. Dodatna energija troši se u slučaju bolesti ili ozljeda, o čemu
treba voditi računa prilikom izračuna potrebnog unosa hrane ili visokoenergijskih
gotovih pripravaka.
*Tablica 1. Procjene dnevnih energijskih potreba prema spolu i dobi za tri razine tjelesne aktivnostia (u kcal). Izračunate vrijednosti predstavljaju energijske potrebe za održavanje ravnoteže energije, a određene su prema spolu i dobi za tri različite razine tjelesne aktivnosti. Energijske razine se izmjenjuju za vrijednosti od približno 200 kcal i dobivene su uporabom jednadžbe Medicinskog instituta Američke akademije znanosti (Institute of Medicine)
Razina tjelesne
aktivnosti b,c,d
|
||||
Spol
|
Dob (godine)
|
Sjedelačkab
|
Umjerena c
|
Aktivnad
|
Djeca
|
2–3
|
1000
|
1000–1400e
|
1000–1400e
|
Žene
|
4–8
9–13
14–18
19–30
31–50
51+
|
1200
1600
1800
2000
1800
1600
|
1400–1600
1600–2000
2000
2000–2200
2000
1800
|
1400–1800
1800–2200
2400
2400
2200
2000–2200
|
Muškarci
|
4–8
9–13
14–18
19–30
31–50
51+
|
1400
1800
2200
2400
2200
2000
|
1400–1600
1800–2200
2400–2800
2600–2800
2400–2600
2200–2400
|
1600–2000
2000–2600
2800–3200
3000
2800–3000
2400–2800
|
aPrikazane energijske razine se temelje na procjeni
energijskih potreba (Estimated Energy Requirements – EER), koje su po
izvještaju Medicinskog instituta
Američke akademije znanosti, 2002. o dnevnom referentnom unosu
makronutrijenata (DRI), izračunate prema
dobi, spolu i razini tjelesne aktivnosti za pojedine standardne veličine.
Standardna veličina prema IOM (Institute of Medicine), temelji se na
medijanu (srednjoj vrijednosti) visine i težine za dob iznad 18 godina i
medijanu visine i težine za visinu koja daje ITM (Indeks Tjelesne Mase ili BMI)
od 21,5 za odrasle žene i 22,5 za odrasle muškarce.
bSjedelački način života znači vrlo laganu tjelesnu
aktivnost, u skladu s uobičajenom svakodnevnicom.
cUmjerena aktivnost je način života koji uključuje
tjelesne aktivnosti poput svakodnevne šetnje duljinom od 1,5 do 5 km dnevno
intenzitetom od 2,5 do 5 km na sat, kao dodatak svakodnevnoj laganoj
aktivnosti.
dAktivna razina pretpostavlja način života koji
uključuje razinu tjelesne aktivnosti ekvivalentnu pješačenju dužem od 5 km
dnevno, intenzitetom od 5 do 7 km na
sat, kao dodatak svakodnevnoj laganoj aktivnosti.
eEnergijske razine se mogu prilagođavati različitim
potrebama u ovisnosti o dobi unutar istih skupina. Djeci i adolescentima rastu
energijske potrebe s godinama života. Odraslima se smanjuju energetske potrebe
s godinama starosti.
*DIETARY GUIDELINES FOR AMERICANS, 2005, TABLE 3. Estimated Calorie Requirements
(in Kilocalories) for Each Gender and Age Group at Three Levels of Physical
Activitya