Temeljna načela liječenja šećerne bolesti su:
- trajna, sveobuhvatna edukacija o šećernoj bolesti,
- pravilna uravnotežena prehrana,
- svakodnevna tjelesna aktivnost,
- samokontrola i samonadzor,
- primjena lijekova za održavanje normalne razine glukoze u krvi.
Pridržavajući se temeljnih načela liječenja, osoba sa
šećernom bolešću može održavati poželjnu razinu glukoze u krvi, odnosno postići
zadane ciljeve dobre regulacije šećerne bolesti. Pravilna uravnotežena
prehrana, uz svakodnevnu tjelesnu aktivnost ima ključnu ulogu u liječenju
šećerne bolesti. Preporuke o pravilnoj prehrani, odnosno preporuke za unos
hranjivih tvari u osoba sa šećernom bolešću bitno se ne razlikuju od preporuka
za zdrave osobe. Međutim, kako na porast glukoze u krvi najviše utječe količina
hranom unesenih ugljikohidrata, opće prehrambene smjernice donekle su
prilagođene potrebama računanja dnevne količine ugljihohidrata unesene hranom i
njihovim rasporedom po obrocima, a u ovisnosti o primjenjenoj terapiji
tabletama i/ili inzulinom.
Način prehrane koji se preporuča osobama sa šećernom bolešću
može postati poželjan odabir za cijelu obitelj, jer se osnovne prehrambene
smjernice jednako odnose na zdravu populaciju kao i na osobe sa šećernom
bolešću.
U svakodnevnoj prehrani se osobe sa šećernom bolešću trebaju pridržavati nekoliko osnovnih principa:
- Raspodjeliti ukupan dnevni energijski (kalorijski) unos hranom u 3-6 obroka.
- Osigurati najmanje 3 glavna obroka (zajutrak, ručak i večeru) i 2-3 međuobroka (doručak, užinu, noćni obrok) na dan, ovisno o liječenju, svakodnevnim obvezama i osobnim navikama.
- Pridržavati se plana i redovitosti obroka u pravilnim razmacima.
- Ne izostavljati ili spajati obroke (uzeti dva kao jedan, npr. preskakanje ručka često rezultira spajanjem kasnog ručka i večere u jedan obrok), što ima negativan utjecaj na razinu glukoze u krvi, odnosno može izazvati hipoglikemiju i/ili hiperglikemiju.
- Postići umjerenost u količini obroka i raznovrsnost u odabiru namirnica.
U planiranju pravilne prehrane veoma je značajan
individualni pristup svakoj osobi sa šećernom bolešću, pri čemu je važno uočiti
njegove osobne navike, potrebe, svakodnevne obveze i način života te ih
uskladiti i prilagoditi pravilima prehambenih smjernica u skladu s propisanom
terapijom. Pri tome je temeljita, sveobuhvatna i dobro strukturirana edukacija od iznimne važnosti. Najveći izazov
predstavlja motivacija bolesnika i pokušaj mjenjanja od ranije usvojenih loših
navika u prehrani i prilagodba novima. Svaki pokušaj prostog nametanja zabrana,
bez temeljite edukacije o prehrani, energijskoj vrijednosti i sastavu hrane, te
njenom izravnom utjecaju na regulaciju i kontrolu razine glukoze u krvi, neće
donijeti dobre rezultate.
Svaku osobu sa šećernom bolešću treba motivirati na
samokontrolu glukoze u krvi prije i poslije obroka, na vođenje dnevnika
samokontrole, prehrane i tjelesne aktivnosti, kako bi sami mogli uočiti promjene koje se događaju u
regulaciji glukoze u krvi i time si osigurati veću slobodu izbora namirnica i
osobnu kreativnost u planiranju prehrane. Osobni uspjeh u održavanju ravnoteže
između prehrane, tjelesne aktivnosti i propisane terapije, koji rezultira
dobrom regulacijom glikemije, svakako će doprinijeti daljnjoj motivaciji
oboljelih.
Zaboravite izraz "zdrava" hrana. O hrani razmišljajte kao o dobroj za zdravlje, poželjnoj, preporučenoj, nepoželjnoj, lošoj, itd.
