Ugljikohidrati su najvažniji izvor energije. Prema prehrambenim smjernicama za unos nutrijenata,
iz ugljikohidrata treba osigurati 45-65% dnevnog unosa energije (ovisno o prethodnoj kalkulaciji unosa
bjelančevina i masti). U ovim uputama i za
slaganje jelovnika koristim preporuke ADA
(American Dietetic Association, odnosno American Diabetes Association), prema kojima nema posebnih preporuka
o udjelu ugljikohidrata u dnevnom energijskom unosu specifičnih za osobe s
dijabetesom, odnosno nema nikakvih posebnih razloga ne koristiti standard o
dnevnom referentnom unosu (DRI) za unos
ugljikohidrata u količini koja osigurava:
45 do 65% ukupnog
dnevnog energijskog unosa,
što se
jednako odnosi na sve odrasle i djecu.
Dostatna količina ugljikohidrata u prehrani potrebna je za
normalan rad središnjeg živčanog sustava, jer je glukoza,
koja je konačni proizvod razgradnje složenih ugljikohidrata iz hrane u
crijevima iz kojih se apsorbira u krv, esencijalna tvar za
rad mozga. Dovoljan unos ugljikohidrata prehranom štiti bjelančevine kako bi se one maksimalno iskorištavale za
izgradnju tkiva, a minimalno za dobivanje energije.
Jedan gram
ugljikohidrata izgaranjem daje 4 kcal energije.
1 g UH = 4 kcal (16,736 kJ)
Porast glukoze u krvi
nakon obroka (postprandijalnu glikemiju) prvenstveno određuje količina
ugljikohidrata u obroku, a zatim i vrsta ugljikohidrata odnosno ugljikohidratni
sastav obroka. Činioci koji utječu na učinak ugljikohidratne hrane na
glukozu u krvi, a donose se na samu hranu su specifični sastav te hrane, vrsta
škroba, način pripreme hrane (način termičke obrade, vrijeme pripreme, toplina
i sadržaj vode), svježina namirnica i stupanj obrade hrane. Vanjski činioci su
razina glukoze na tašte ili prije obroka, udio i raspodjela makronutrijenata u
obroku, raspoloživost inzulina i stupanj inzulinske rezistencije.
Glikemijski indeks (GI)
hrane je mjera koja omogućava usporedbu hrane s obzirom na njezin utjecaj
na posprandijalnu glikemiju (v. str. 96).
Referentnu vrijednost predstavlja GI glukoze (GI = 100) ili bijeloga kruha.
Umnožak GI i količine ugljikohidrata predstavlja glikemijsko opterećenje (GO) namirnice, obroka ili jelovnika te
može poslužiti u planiranju prehrane. Hrana
nižeg GI sporije i manje podiže razinu glukoze u krvi. Biljna vlakna, fruktoza,
laktoza i masti iz hrane smanjuju glikemijski odgovor organizma. I uz mnoge
kontradiktorne rezultate raznih studija o utjecaju glikemijskog indeksa hrane
na regulaciju postprandijalne glikemije, čini se da primjena dijete s hranom
niskog glikemijskog indeksa donosi ipak samo skromne rezultate u kontroli
postprandijalne hiperglikemije.
Za nadzor šećerne
bolesti i regulaciju glikemije važno je odrediti doze inzulina i lijekova koji
potiču izlučivanje inzulina u ovisnosti o količini ugljikohidrata u obroku.
Pri tome se možemo poslužiti nekom od metoda planiranja prehrane, bilo sustavom zamjena jednakovrijednih namirnica, metodom računanja
ugljikohidrata ili bilo kojom iskustvenom metodom. Do danas nema posebnih
pokazatelja koji bi uputili na to jeli primjena neke od metoda bolja ili lošija
od druge u kontroli međusobnog odnosa između ugljikohidrata u hrani i
glikemijskog odgovora organizma.
Hrana bogata
ugljikohidratima: žitarice, odnosno proizvodi od žitarica (brašno, kruh i
tjestenina), riža, kukuruz i drugi proizvodi od žitarica (cornflakes, kokice,
mekinje, pšenične klice, rižine i zobene pahuljice, muesli, krekeri, grickalice
itd.), med, škrobno povrće (krumpir), mahunarke, voće, voćni sokovi i
džemovi, mlijeko i mliječni napici, povrće,
konzumni šećer i konditorski proizvodi (keksi, torte, sladoled, puding,
čokolada, bomboni itd.).
