Obilježen Europski dan debljine

Evo još malo vijesti o debljini u Hrvata:

Zagrebački Gradski ured za zdravstvo i branitelje u suradnji s Udrugom za prevenciju prekomjerne težine obilježilo je Europski dan debljine (21. svibnja) okruglim stolom "Magija debljanja - zašto i kako se deblja" na kojem je istaknuto da u Hrvatskoj prekomjernu tjelesnu težinu ima 60 posto odraslih i 19 posto djece.

 

Predsjednik Hrvatskog društva za debljinu, dr. Mirko Koršić istaknuo je da je u Hrvatskoj 60 posto odraslih ima prekomjernu tjelesnu težinu, a njih 20 posto je debelo. Naglasio je da prekomjernu tjelesnu težinu ima 19 posto djece, a sedam posto ih je debelo. Kao glavne uzroke naveo je genetiku, postojeći ubrzani stil života, socioekonomske i kulturološke čimbenike.

"Osamdesetih godina nastao je trend debljanja u Europi, otkada je dostupna jeftina, loša i visokokalorična hrana sa slabim nutritivnim kvalitetama", rekao je Koršić na okruglom stolu održanom na Tribinama grada Zagreba. Dodao je da su prepoznavanje uloge debljine i s njom povezanih bolesti, kao što su šećerna bolest tipa 2, kardiovaskularne i maligne bolesti, najvažnija karika za početak prevencije i liječenja debljine.

Predsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine, Sonja Njunjić pročitala je poruku predsjednika Hrvatskog sabora, Borisa Šprema koji je poručio da obilježavanje Europskog dana protiv debljine pridonosi širenju spoznaje o korisnim i zdravim navikama koje mogu djelovati kao prevencija prekomjerne težine i debljine te postizanju održavanja zdravlja pojedinca i cjelokupnog društva.

Istaknula je da ljudi nisu u stanju napraviti pozitivnu promjenu u životu i promijeniti svoj životni stil koji je doveo do prekomjerne težine i drugih bolesti. "Situacija je vrlo loša, u Zagrebu gotovo 47 posto građana ima prekomjernu tjelesnu težinu, a od toga 20 posto ih je debelo, što znači da imaju potrebu ići na određene modele liječenja", rekla je Njunjić.

U ime ministra zdravlja Rajka Ostojića okupljenima se obratila dr. Sanja Predavec rekavši da je debljina epidemija 20. stoljeća te izrazila nadu da će okrugli stol pridonijeti osvješćivanju javnosti o važnosti pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti u očuvanju zdravlja.

Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, dr. Željko Metelko upozorio je da je debljina osobni luksuz i javni trošak te da vodi skraćenju života i bankrotu zdravstvenog sustava. "Sve počinje s prvom suvišnom žlicom hrane ili čaše pića, a završava skraćenjem životnog vijeka za oko osam i pol godina", rekao je Metelko.

Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, Vinko Filipović podsjetio je da je Agencija prije nekoliko mjeseci od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dobila zadaću napraviti kurikulum zdravstvenog odgoja u kojem će, rekao je, važno mjesto imati modul "Zdravi život" u okviru kojega je zdrava prehrana, tjelesna aktivnost, osobna higijena i mentalno zdravlje.

Psihijatar Veljko Đorđević naglasio je da je nužno povećati tjelesnu aktivnost od najranijih dana te mijenjati životne navike, a kronični stres istaknuo kao uzrok prekomjerne konzumacije hrane.

Endokrinolog Jozo Jelčić rekao je da je današnja epidemija debljine posljedica brzog stila života. "Čovjek pada pod utjecaj nerealnih želja koje vrlo često ne može stići ni uspjeti ostvariti, i u toj utrci nema vremena za samog sebe što daje oblik prehrane koji nužno vodi u debljinu", rekao je Jelčić.

Lidija Hrastić Novak iz Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje istaknula je da grad Zagreb prednjači u borbi protiv mnogih bolesti pa tako i pretilosti te naglasila da je jedan od ciljeva projekta "Zagreb, zdravi grad" prevencija prekomjerne tjelesne težine.

Okrugli stol održan je pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja.

www.hina.hr

I tko kaže da nismo u Europi?

Debljina u Hrvata?

Prekidam na kratko temu ovog niza postova jer sam upravo pročitala zanimljiv članak koji mi je pristigao Pliva.mednet newsletterom s naslovom Debljina - rizik za tip 2 šećerne bolesti, autorice dr. sc. Sanje Musić Milanović. Ništa novo – rekli biste! I nije. Već godinama stara priča. Međutim, kako se u zadnje vrijeme puno piše i priča kroz medije o „debelim“ Hrvatima, a što je dokazano istraživanjima, odnosno epidemiološkim pokazateljima („Vrlo visoke prevalencije debljine i prekomjerne tjelesne mase Hrvatsku svrstavaju u visoku gornju trećinu po stupnju uhranjenosti na svijetu te jednu od „najdebljih" zemalja u Europi“), zaželjeh napisati i vlastiti komentar (Naime, konačno smo u nečemu naj, naj...!!!) U međuvremenu sam vidjela najavu TV emisije In medias res na HRT-ovom drugom programu posvećenu ovoj temi. Pričekala sam s pisanjem dok ne pogledam emisiju. I dobro je što sam je pogledala. Kao rijetko kada na našoj TV, ova je emisija temom i sudionicima zaista bila blizu svog naziva – In medias res. Ne znam gledanost ovog termina, ali bila bi šteta ako nije zaokupila pažnju većeg broja gledatelja. Naime, rasprava koja se vodila u ovoj emisiji svodi se jasno na nekoliko vrlo jednostavnih zaključaka (o kojima osobno „tupim“ već godinama):

• debljina je bolest;
• debljina je javnozdravstveni i socijalno-ekonomski problem;
• debljinu i njezine posljedice treba spriječiti mjerama prevencije na nacionalnoj razini;
• liječenje debljine treba individualizirati;
• dijete kratkoročno imaju učinka, ali za ostvarenje dugoročnih ciljeva potrebno je mjenjati prehrambene navike, odnosno ciljeve postignute dijetom treba trajno održavati.

Iz iskustva u vlastitom radu znam, a kao što je i potvrđeno, da je najveći problem u liječenju i sprječavanju debljine, a i šećerne bolesti tipa 2 motivacija pacijenta. U trenutku razvoja ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, što je redovan slijed događanja kod pretilosti i dijabetesa motivacija raste, a rezultati liječenja bivaju ograničeni. Stoga, citiram sudionike emisije, na debljinu treba reagirati u „korijenu“, ako ne već u ovom trenutku mjerama prevencije (ministar zdravlja najavljuje uvođenje novih prehrambenih smjernica za vrtiće i škole, odnosno uvođenje predmeta zdravstvenog odgoja u škole – konačno!), a ono barem poticanjem zdravstvenih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti da na debljinu u svojih pacijenata reagiraju već u trenutku kada indeks tjelesne mase (ITM, BMI) jedva prelazi 25 kg/m², a komplikacije još nisu nastale. S druge strane, slažem se i citiram dr. sc. Sanju Musić Milanović da javnozdravstvene poruke koje se šalju građanima i mjere koje se pokušavaju provoditi nemaju jednakog odjeka i utjecaja u različitim socijalno-ekonomskim kategorijama građana. Naime, istraživanjima je dokazano da je pretilost učestalija u nižim socijalno-ekonomskim kategorijama građana (manje obrazovanim i lošijeg financijskog stanja). Stoga treba djelovati upravo prema ovim skupinama na odgovarajući, razumljiv i pristupačan način svugdje gdje nam to stručni, ljudski i financijski resursi dozvoljavaju. Sudionik emisije, glumac Željko Vukmirica vrlo je zorno prikazao svoje nove prehrambene navike jedući „u živo“ i vrlo slikovito ukazujući na činjenicu da sam nije na vrijeme reagirao na svoju debljinu dok stjecajem okolnosti nije naišao na doktoricu koja ga je upozorila i pomogla mu u razvijanju vlastite motivacije.

Ja sam uporna u zastupanju vlastitog stava da pretile osobe jednostavno nisu svjesne svojeg kalorijskog unosa, odnosno većina ljudi nema ni blizu pojma o tome što je energijski unos hranom, što su kalorije, kakav je sastav namirnica i hrane i što uopće svakodnevno konzumiraju. Ne jednom sam se susrela s osobama koje nisu, nakon što sam im izračunala dnevni energijski unos prema popisu hrane koju su konzumirali u 24 sata, mogli vjerovati koliko su zapravo kalorija uzeli tijekom dana. Priča o tome „prima mi se i voda“ zaista ne „pije vodu“. Istina je, što je i spomenuto u ovoj emisiji, da današnjem prosječnom odraslom čovjeku ili ženi, koji provode sjedelački način života bez svakodnevne tjelesne aktivnosti ne treba više od 1800 do 2300 kcal energije dnevno.  A ako ih se pravilno rasporedi po obrocima tijekom dana, uz odgovarajući kvalitetan izbor namirnica, odgovorno tvrdim da nema onog koji neće biti sit i zadovoljan. Svaka kalorija preko ove mjere zasigurno vodi u debljinu. Naglašavam, kao i mnogo puta prije: prehrana se može individualizirati do te mjere da gotovo ne postoje namirnice koje se ne trebaju konzumirati ili ih treba izbjegavati. Pitanje je samo količine, vremena i načina konzumiranja. A to je već duga i druga priča. Uostalom ovaj blog služi baš tome. Nastavite ga čitati.

Preporučam pogledati navedenu emisiju HRT-a:

In medias res, HRT 2, 16.05.2012.