Bjelančevine (proteini) (2)

Preporučeni dnevni unos bjelančevina (RDA) je 0,8 g/kg tjelesne težine visokovrijednih bjelančevina za odrasle muškarce i žene, odnosno 10-15% dnevnog energijskog unosa. Kako se u preporučenoj hrani nalaze i bjelančevine biljnog podrijetla ukupan unos bjelančevina treba biti veći od 0,8 g/kg tjelesne težine, iako u pravilu ne bi trebao prelaziti 20% dnevnog energijskog unosa.

Novorođenčad, dojenčad, djeca, trudnice i sportaši imaju povećanu potrebu za unosom bjelančevina. U nekim bolestima i posebnim stanjima također postoji potreba za povećanim unosom bjelančevina zbog nastalih gubitaka tkiva, kao npr. opeklina, trauma, kirurških zahvata.

U bolesnika na dijalizi također je potreban veći unos - 1,2 g/kg tjelesne težine, dok kod kroničnog zatajenja bubrega unos treba smanjiti na 0,6 g/kg tjelesne težine. Dugotrajno nedovoljan unos bjelančevina rezultira opasnim deficitarnim nutricijskim stanjima, pogotovo kod gladovanja i neadekvatnog unosa energijom bogatih nutrijenata. I prevelik unos bjelančevina  prehranom može biti štetan, pogotovo ako je na uštrb drugih važnih nutrijenata.

Preporučeni unos ukupnih bjelančevina za osobe sa šećernom bolešću jednak je kao i za opću populaciju i ne bi trebao biti veći od 20% dnevnog energijskog unosa. Neke studije ukazuju na to da stvaranje glukoze iz hranom unesenih bjelančevina u osoba s tipom 2 šećerne bolesti ne utječe na razinu glikemije, ali izaziva inzulinski odgovor organizma. Stoga oni ne bi trebali hranom uzimati bjelančevine za sprječavanje i  zaustavljanje noćne hipoglikemije.

U osoba sa šećernom bolešću u ranom stadiju kronične bubrežne bolesti treba ograničiti unos ukupnih bjelančevina na 0,8 g - 1,0 g/kg tjelesne težine, dok onima u kasnijem stadiju kronične bubrežne bolesti na najviše 0,8 g/kg tjelesne težine.

Poremećaj metabolizma bjelančevina može biti uzrokovan nedostatkom inzulina i inzulinskom rezistencijom, ali se obično može korigirati dobrom regulacijom glikemije.

Visokoproteinska dijeta se ne preporučuje kao metoda redukcije tjelesne težine u osoba sa šećernom bolešću, jer nema dokaza o njenom dugoročnom učinku na promjenu tjelesne težine i regulaciju glikemije.